Motorna vozila u Srbiji – 4 deo

Zastava – Početak automobilizma u Kragujevcu

Osnovu za razvoj automobilske industrije u Kragujevcu predstavljala je licencna proizvodnja vozila FIAT kao renomiranog svetskog proizvodjaca, uz predhodno iskustvo iz oblasti vojne industrije.

Industrijski prvenac, preteca današnje Zastave, Kneževine Srbije sredinom 19. veka, ne bez razloga je – fabrika za proizvodnju topova. Najpre u Beogradu, odakle se seli u Kragujevac, ne samo zato što njen prvi direktor poljak Maksimilijan Nijeprek nije uspeo sa livenjem topovskih cevi, vec da bi izbegla stalnoj prismotri diplomatskih i vojnih predstavnika ondašnjih velikih sila Turske i Austrije. Bivša prestonica Srbije izabrana je zato što zauzima središnji položaj Srbije, a to daje sigurnost proizvodnje topova, kako inace obrazlaže predlog da se livnica topova smesti i zavede u Kragujevcu knez Aleksandar Karadjordjevic (6. marta 1851. godine). Te godine je i pocela gradnja objekata 300 metara od Lepenice, crkve i zgrade gimnazije. Srpska Vlada je za direktora topolivnice angažovala Šarla Lubrija. Šarl Lubri se prihvatio posla na dovršenju objekata, montaži opreme. Iako se suocio sa mnogim nevoljama svake vrste 27. oktobra 1853. godine izliveni su prvi topovi (cetiri šestofuntaša i dve kratke haubice) i to se uzima kao dan pocetka rada Topolivnice. Za prvog direktora fabrike topova u Kragujevcu vezane su još dve znacajne inicijative: predlog i osnivanje zanatlijske škole, koja ce pripremiti obrazovane radnike za Topolivnicu, ali i druga preduzeca (14. marta 1854.) i osnivanje Bolesnicke kase (17. jula 1854.) preteca zdravstvenog i penzionog osiguranja radnika. Za manje od godinu dana, do 31. avgusta 1854. godine, kada Lubri predaje dužnost direktora njegovom pomocniku Petru Proticu, u Kragujevcu je izliveno 46 topova.U Kragujevcu se, pocetkom prošlog veka, intenzivno razvijala vojna industrija, pa je prvi automobil (Daimler Benz) opravljen u Vojnotehnickom zavodu 1904. godine. Praksa održavanja vozila je nastavljena i posle prvog svetskog rata. Istorijski izvori ukazuju na cinjenicu da su se Zavodi od 1919. godine bavili remontom vozila za vojne potrebe i izradom mnogih delova, tako da je 1935. godine obavljen i prvi industrijski remont vozila, kada su izradjivali rezervne delove za Bizige, Faune, Stayere, zatim kardanske zglobove i mehanicke delove diferencijala. U to vreme fabrika motora u Rakovici pocela je da sklapa kamione Praga, a Zavodi su izradjivali parove zupcanika za diferencijal. Godine 1940. pocela je montaža pet stotina vozila marke Shevrolett, naravno, za vojne potrebe. Izradjivali su i celicne karoserije i mnoge druge delove. Oko 250 motora za ta vozila izradjeno je u Rakovici, a 250 u Zavodima. Dnevno je sklapano petnaest kamiona i svaki je isprobavan na dužini od pedeset kilometara. Tada je izliven blok motora za Dodge, kao probni primerak.

Na opravci vozila, kako je vec receno, radjeno je za vreme i neposredno posle Drugog svetskog rata. Koristeci se tim iskustvom, od 1950. godine, dakle, od pocetka seljenja artiljerijskog programa, u Zastavi je pocela proizvodnja prikolica za zaprežna i motorna vozila. To, medjutim, nije bilo dovoljno da zaposli višak ljudi koji je odlaskom mašina ostajao bez posla. Osim te nužde i Uprava vojne industrije podstice sve fabrike u njenoj nadležnosti da traže pogodne proizvode koje ce izradjivati za civilne potrebe.
Znacajno je napomenuti da je prava proizvodnja automobila u Zavodima Crvena zastava pocela je 1953. godine montažom 162 terenska džipa Willys. Medjutim, ova aktivnost nije bila dugog veka, pa su pocele pripreme za kupovinu licence.

Ukazacemo na neke detalje o izboru licencodavca. Naime, strucna ekipa Zastave posetila je: Renault, Delahaye (Francuska), Austin, Rover (Engleska), Fiat, Alfa Romeo (Italija), Willys (SAD) i još neke firme iz Austrije. Od tih firmi nabavljena su vozila namenjena testovima, radi utvrdjivanja najprihvatljivije konstrukcije.
Testovi su obuhvatali eksploataciona ispitivanja, a probne vožnje su obavljene od 25. oktobra do 17. novembra 1953.godine. Pri tome su ocenjivani: a) stepen povoljnosti u pogledu unifikacije, b) stepen povoljnosti u pogledu osvajanja proizvoda i v) stepen robusnosti.

Posle obavljenih ispitivanja, specijalno formirana strucna komisija je utvrdila sledecu rang-listu: 1. FIAT-100 (bodova), 2. Renault-99,5, 3. Alfa Romeo-97, 4. Austin-96,9, 5. Delaheye-96, 6. Willys-95,4 i 7. Landrover – 93,2. Na bazi ove rang liste, potpisan je Ugovor o kupovini licence od FIAT-a, 12. avgusta 1954. godine u Torinu.
Time je Zastavi dato pravo proizvodnje i prodaje vozila tekuce proizvodnje FIAT-a, i to:
1. kamiona 1,5 tona, model 615, benzinski i dizel,
2. putnicka vozila model 1400, benzinski i dizel,
3. terenska vozila Campagnola, civilni i vojni, benzinski i dizel,
4. putnicka vozilo model 1900 sa benzinskim motorom,
5. traktor tockaš i gusenicar model 25K i 25S, sa benzinskim, dizel i petroleumskim motorom.

Auto-radionica 1954. godine pocinje da sklapa automobile AR-55 i 1400 B. Te godine jugoslovensko tržište dobija iz ove radionice 55 automobila. Jedan po jedan objekat u kojima je godinama proizvodjeno oružje preuredjuje se i
podešava za nove poslove. Tako su stvorene: Auto-bravarnica, Karoserija i Mehanicka radionica. Proizvodnja automobila postepeno raste: od 1.621 automobila 1956. na 14.972 automobila 1961. godine. Postojece prostorije Zavoda postaju tada pretesne za mladu ekspanzivnu proizvodnju automobila. Aprila 1960. godine doneta je odluka da se pristupi gradjenju fabrike automobila u Abisiniji, predgradju Kragujevca. Napominje se da je vec 6. jula 1962. godine svecano puštena u rad Fabrika automobila, poslednja rec tehnike i tehnologije. Ona je obuhvatala mehanicku obradu, preseraj, karoseriju, lakirnicu i montažu. Proizvodila je 32 hiljade automobila, ali su stvarne mogucnosti fabrike bile mnogo vece. Sa završetkom prve etape u izgradnji kapaciteta za proizvodnju 32.000 automobila godišnje, uvidelo se da u Fabrici automobila treba formirati i tehnicku ustanovu, koja bi se bavila razvojno-istraživackim radom, konstruisanjem, izradom prototipova i ispitivanjem, odnosno usavršavanjem vozila na osnovu savremenih metoda, iskustva i dostignuca automobilske industrije u svetu.

Odluka o osnivanju Instituta za putnicka i laka motorna vozila Zavoda Crvena zastava doneta je 1962. godine. Na osnovu odluke Radnickog saveta Zavoda, Institut od 1964. do 1967. godine nastavlja rad kao jedinica Fabrike automobila kada izrasta u naucno-istraživacku jedinicu pod imenom Konstruktivno-razvojna služba Zavoda Crvena zastava. Ova služba imala je Biro za program i razvoj, Biro za obradu tehnicke dokumentacije, Konstruktivni biro, Stilski centar, Prototipsku radionicu, Laboratoriju za vozila i agregate, Hemijsko-tehnološku laboratoriju, Metaluršku laboratoriju, Biro za standardizaciju, Tehnicku arhivu, Odeljenje za kadrovske i opšte poslove i Odeljenje za ekonomiku. Pored stilskog oblikovanja, konstrukcije, prototipskog izvodjenja i ispitivanja kompletnih automobila i agregata, ova služba se bavi i usavršavanjem automobila koji se nalaze u serijskoj proizvodnji, kako bi oni dobili moderniji i savremeniji oblik i bili izdržljiviji i trajniji. Pri tome vodilo se racuna i o boljoj ekonomicnosti proizvodnje i o savremenim normama o bezbednosti u saobracaju.

Ova služba saradjuje sa kooperantima u razvoju njihovih proizvoda, obavlja poslove za druge proizvodjace automobila i saradjuje sa domacim i stranim partnerima u rešavanju raznih problema konstrukcije i razvoja. U duhu nove zajednice Zavoda, Konstruktivno-razvojnoj službi pridodati su i istraživanje tržišta, razvojna tehnologija, kapitalna izgradnja i mnogi drugi poslovi. Tako je stvorena Osnovna organizacija udruženog rada za razvoj i istraživanje. Proizvodnja putnickih automobila je naglo rasla pa je 1968. godine proizvedeno 52.366 automobila. Broj radnika, takodje je rastao: od 3.750 radnika 1963. na 5.370 radnika 1968. godine.

Saradnja sa FIAT-om uspešno je nastavljena. Automobili Zastava 750 i Zastava 1300 postaju sve traženiji u Jugoslaviji, te je povecanje proizvodnje ova dva automobila bilo neophodno. Prvom fazom razvoja Fabrike stvorena je 1968/1969. godine mogucnost za proizvodnju 50 hiljada automobila Zastava 750 i 20 hiljada automobila Zastava 1300. U ovom periodu od Fabrike automobila odvaja se Fabrika privrednih vozila. Prvi automobil, kao kopija originalne konstrukcije FIAT 128, koji je 1968. godine proglašen automobilom godine, projektovan je u periodu od 1969. do 1971. godine. Zgrade i mašine za proizvodnju ovog automobila, koji je dugo bio poznat kao automobil H, a danas po raznim varijantama Zastava 101, podignute su i nabavljene u drugoj fazi razvoja Fabrike. Godine 1972 pocela je proizvodnja modela Zastava 101. Fabrika je mogla da proizvodi sto hiljada automobila Zastava 101 godišnje. To je serija koju tada retko prevazilaze i najveci proizvodjaci automobila u svetu. Tehnologija, oprema i organizacija rada uvek prate ovako veliku seriju. Proizvodnja raste i pored ogromnih teškoca u snabdevanju materijalom. Tako je 1969. godine proizveden 68 881 automobil, 1970. godine 79 713 automobila, 1971. godine 79 995 i 1972. godine 88 438 automobila. 1972. godine zapoceta je II faza razvoja Fabrike.

Plan proizvodnje za 1973. godinu predvideo je 141 500 automobila. Milionito vozilo proizvedeno je 1991.

Model Jugo uveden je u serijsku proizvodnju 1980. godine. Proizvodni kapaciteti su prošireni na 200 000 automobila amerika02godišnje. Model Jugo 55GV 1985. godine proizveden je po standardima americkog tržišta. Godine 1986. proizvedeno je 3.000.000-to vozilo.

U novembru 1987. izvezen je 100.000-ti Jugo na Americko tržište. Ukupno je izvezeno 141.511 automobila. Novi model Florida uveden je u proizvodnju 1988. godine. Do sada je proizvedeno oko 25.000 vozila.

Godine 1989. zaokružen je proizvodni kapacitet na 220 000 vozila godišnje. U sopstvenom proizvodnom programu te godine proizvedeno je 180.950, a u industrijskoj kooperaciji 42.614 automobila.

Raspad SFRJ i ekonomske sankcije medjunarodne zajednice od 1991. do 1998. predstavljaju još jedan težak period u istoriji Zastave. U cilju opstanka proizvodnje automobila osvojena je proizvodnja 1.407 pozicija iz bivših republika SFRJ i 403 pozicije iz uvoza. Posle 1998. dolazi do oživljavanja proizvodnje.

Bombardovanjem od NATO-a, Zastava je razorena 1999. U bombardovanju je razrušeno 160.000 kvadratnihmetara proizvodnih površina. Na obnovljenim proizvodnim linijama, u septembru iste godine, sa trake silaze prvi automobili. Kapacitet za proizvodnju je 50.000.

… Nastavak sledi

Autor: Prof. dr Miroslav Demic, dipl. inž., akademik

Izvor: Net Auto