Sama reč “osiguranje” na raznim jezicima pored svog privrednog, pravnog ili tehničkog značenja ima i šire, opšte značenje koje već i po svom etiološkom smislu označava pojam siguranosti, poverenja u nešto, zaštitu, obezbeđenje, zajamčenost.
Ovo opšte značenje reči u stvari sasvim dobro označava svrhu osiguranja koje se zapravo i sastoji u pružanju neke sigurnosti. O kakvoj se sigurnosti radi, kome je ona potrebna i na koji način se obezbeđuje?
Čoveku su oduvek pretile razne opasnosti koje su ugrožavale njegov opstanak preteći da unište ili povrede njegov život, zdravlje ili imovinu. On je sa njima neprekidno morao da se bori i da organizuje nekakvu zaštitu. Razni oblici zaštite koje je pronalazio morali su stalno da se usavršavaju, jer su nastajale i nove opasnosti.
Pored potrebe da se zaštite sopstvena dobra od elementarnih sila ili tuđih radnji, javlja se i potreba zaštite od posledica sopstvene aktivnosti kojom se može nanijeti šteta tuđim dobrima, ili, čak i svojim dobrima. Sigurno je da pojedinac sopstvenim snagama nije bio u stanju da obezbijedi ovu zaštitu.
Otuda se vrlo rano javila ideja organizovanja zaštite putem zajednice u kojoj će pojedinci, ugroženi istom opasnošću, svojim doprinosima obezbijediti naknadu onome od njih koga opasnost pogodi. Drugim riječima, olakšaće svoj položaj time što će rizik podijeliti na više lica koja će zajednički snostiti njegove posledice.
Realizovanje ove ideje prešlo je dug put i konačno je moralo da se pojavi lice koje je sposobno da organizuje raspodjelu rizika, tj. da bude posrednik između mnoštva učesnika rizične zajednice, preko koga će se prikupljati sredstva potrebna za pokriće štetnih posledica koje nastanu nekome od njih. Tako je došlo do pojave osiguravača i djelatnosti osiguranja. Osiguranje je zatim stalno usavršavano da bi što bolje ostvarilo svoj cilj. Ali, iako osnovni cilj osiguranja i dalje ostaje pokrivanje rizika putem zajednice ugroženih pojedinaca, značaj osiguranja danas znatno premašuje ovu svrhu i ukazuje na višestruku ulogu koju ono ima u savremenom životu. Osiguranje danas više ne služi samo zaštiti inetersa pojedinaca koji se osiguravaju nego često i interesima trećih lica koja ne učestvuju u stvaranju zajedničkog fonda. Ali, i više od toga. Osiguranje je od značaja i za čitavu društvenu zajednicu i to sa raznih stanovišta: u ekonomskom pogledu, u socijalnom, itd. Ono, po nekima, prerasta po svom značaju privatni posao, i postaje jedna vrsta javne službe. Najzad, zapažena je i njegova međunarodan uloga (naročito u pogledu reosiguranja).
PODELA OSIGURANJA
Prema načinu nastanka osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno.
A druga najčešća podjela je na:
- osiguranje imovine
- osiguranje lica
- pomorsko osiguranje (koje se dijeli na kasko i kargo tj. osiguranje broda i osiguranje brodske pošiljke)
Osiguranje imovine
Osiguranje imovine se dijeli na:
– osiguranje stvari – predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slućaju propasti ili oštećenja stvari.
– osiguranje od imovinskih šteta – obaveza osiguravača je u naknadi imovinske štete kad se desi slučaj, bez obzira ima li oštećenja stvari, ili je šteta nastala kao neposredna ili posredna posledica oštećenja ili uništenja stvari, zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani troškovi.
Neke vrste osiguranja imovine:
a) od požara
b) od provalne krađe
c) osiguranje dobitka
d) osiguranje stakla od loma i sl.
Osiguranje lica
Poslovi životnih osiguranja razvrstavaju se na:
1. osiguranje života
– osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života)
– osiguranje na slučaj bolesti, nezgode nesposobnosti (osiguranje od nesretnog slučaja)
– ovdje se isplaćuje i troškovi lečenja
2. penziono osiguranje
Plovidbeno osiguranje
Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod, uređaji i oprema broda (kasko osiguranje), te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo osiguranje). Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda, elementarnih nepogoda, eksplozija, požara, razbojništava na moru i unutrašnjim vodama i drugi rizici koji se mogu ugovarati (neisporuka, ratni rizici, manipulativni itd).
Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi sa pravom raspolaganja brodom. Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom i ne može se promijeniti brod bez saglasnoti osiguravača, osim pretovara u slučaju nevolje, u protivnom ugovor se raskida. Međutim postoji generalna polisa kojom se može osigurati teret bez obzira na koji je brod ukrcan.
Kod plovidbenog osiguranja osiguravač preuzima i rizik baraterije. Baraterija je po pravu Engleske i Njemačke namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade, učinjen bez saglasnosti brodara kojim se brod i stvari izlažu uništenju, oštećenju ili konfiskaciji.
Po pravima drugih zemalja to su namjerne štete, zatim štete nastale krivicom i nepažnjom zapovjednika i članova posade (krijumčarenje, skretanje sa utvrđenog puta itd).
Osiguravač nije dužan ugovaraču da preda polisu osiguranja prije nego što naplati premiju, ali je obavezan da izvršava svoju obavezu iz ugovora, ako to posebno nije ugovoreno.
Nastavak teksta, odnosno diplomski rad na temu Obavezno i kasko osiguranje motorinih vozila (PDF) možete skinuti ovde.